13
Razvoj kopnenog prometa
◄
Razvoj kopnenog prometa
12
►
Električna lokomotiva Kandó
Električne lokomotive pojavile su se krajem 19. stoljeća. Međutim, prilikom njihovog rada nastali su mnogi tehnički problemi koji su utjecali i na učinkovitost lokomotiva. Ni mreže istosmjerne struje, ni novonastale mreže izmjenične struje od 50 Hz nisu bile prikladne za pogon električnih motora. S druge strane, bilo je vrlo skupo izgraditi zasebnu mrežu za električne lokomotive. Rješenje za te probleme pronašao je jedan od inženjera mađarske tvrtke Ganz, Kálmán Kandó
Fazni konverter
Izum Kálmana Kandóa omogućio je učinkovito upravljanje lokomotivama koristeći
jednofazne nadzemne vodove izmjeničnog napona od 50 Hz. Prednost novog sustava bila je u tome
što je zahtijevao samo jedan, relativno tanak nadzemni vod, a transformatorske stanice je trebalo postaviti tek
svakih 40 km-a. U ovom slučaju tračnice su služile kao uzemljivači. Pretvarač faza transformirao je jednofaznu struju nadzemnih vodova u trofaznu struju. Štoviše, bio je u mogućnosti kontrolirati frekvenciju struje, prilagođavajući je željenoj izlaznoj snazi. Pretvarač faza bio je jedan od najsloženijih električnih uređaja tog razdoblja jer je uspio vratiti
električnu energiju, generiranu kočenjem, u mrežu. Kandóov izum i danas je u upotrebi.
Kontrola brzine
Motor je imao 4 fiksne
brzine (25, 50, 75 i 100 km/h), a strojovođa je mogao prilagoditi brzinu pomoću tekućeg reostata povezanog s rotorom vučnog motora. Ovaj se sustav koristio samo pri ubrzavanju ili usporavanju jer je smanjio učinkovitost lokomotive.
Glavni motor
Lokomotivu je napajao višepolni asinkroni motor promjera 3 m koji je bio smješten
u središte lokomotive.
Pantograf
Predležje
Senzor za promjenu ulja
Fazni konverter
Parovi kotača u pokretu
Povezani parovi kotača
Kandó trokut
Šipka podizača
Pogonska šipka
