Stoljeće ratova

Tijekom Prvog svjetskog rata oružje velike vatrene moći (uglavnom strojnice i topništvo) služilo je prvenstveno u obrambene svrhe. Vojnici s obje strane su se ukopavali što im je pružalo određenu zaštitu. Postupno su se razvile čitave mreže rovova, na primjer na Zapadnoj bojišnici, gdje su se protivničke vojske suočavale jedna s drugom u dugim, neprekinutim nizovima rovova.

Napadi na ukopane vojnike odnijeli su veliki broj žrtava, ali su obično bili neuspješni. Borbene linije postale su statične.

Opservacijski rog

Korišteni su za praćenje neprijateljske aktivnosti
i usmjeravanje topničke vatre iza crte bojišnice.

Ničija zemlja

Zona između rovova dviju neprijateljskih strana.

Prednja strana rova

Prepreke s bodljikavom žicom

Žičana ograda bila je podignuta ispred rovova kako bi usporila neprijateljski pokret.

Bitka na Sommi dobro ilustrira užase rovovskog ratovanja. Bitka, koja je trajala od srpnja do studenog 1916. godine, odigrala se duž oko 20 km dugog dijela prve crte bojišnice. Kombinirane britansko-francuske snage su opetovanim krvavim napadima uspjele potisnuti njemačke linije samo nekoliko kilometara unatrag. Broj mrtvih i ozlijeđenih
na obje strane iznosio je 1,2 milijuna.

Topništvo

Topničko oružje obično je bilo smješteno iza linije fronte, na relativno velikoj udaljenosti.

Život u rovu

Vojnici su obično provodili relativno kratka (5-15 dana) razdoblja na prvoj crti bojišnice, ali su ta razdoblja bila iznimno stresna. Čak i u mirnijim intervalima neprijateljski strijelci predstavljali su stalnu opasnost, a isto tako i neprijateljsko topničko bombardiranje. Zbog nedostatka prilike da se makar i kratko odmore, vojnici su patili od stalnog umora. Osobna higijena je bila nepostojeća, paraziti i infekcije uzrokovale su mnogo patnje. Zima je bila posebno teško vrijeme za vojnike s prve crte, jer je bilo nemoguće paliti vatru.